četvrtak, 27.04.2006.

adio

eto. samo da se pozdravim i svima zahvalim na ovom kratkom ali jako ugodnom druženju. hvala na komentarima. čuvajte mi se i pazite. bolje svašta ist nego svašta govor... ovaj, pisat.

do neke druge zgodemah i šaljem vam puno kiss

sve vas voli vaša usamljenacool

- 22:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 11.04.2006.

he he he

pitali ste gdje sam, pa san se ubacila malo u zbor wave
ajde sad da čujem ideje...šta pjevam(o)??

- 21:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.04.2006.

nisan mogla odolit, pare mi ka neki zbor :)

blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablawaveblablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablabla blablablablablablablablablablablablablablablablablabla

- 00:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.04.2006.

bez naslova, ali ne i bezveze

sinoć san išla u kino i po prvi san put ove godine stavila ljetni miris na sebe. nije baš da se ljeto već osjeća, ni proljeće nije kako triba ove godine, al baš san se zaželila toga mirisa kojeg jako volim. osjećala sam ga cijelo vrijeme u kinu, baš san uživala u njemu. i jutros kad sam se probudila bila je to jedna od prvih stvari koje su doprle u moj mozak.

volim mirise. vraćaju me u prošlost. kad san bila negdi si na 3. god faxa kupila san gloriu vanderbilt. i dan danas kad na nekoj ženi osjetim taj miris, odmah imam 20 godine. i prvo čega se sjetim je koliko san bila zaljubljena u jedno, meni nedostižnog, tipa. vidim sebe obučenu u odjeću koju sam toga ljeta kupila u trstu, vidim njega na mjestu na kojem smo oboje izlazili. daleko mi je sve to... ako da se dogodilo u nekom prošlom životu. a možda i je?

ima nešto u toj nedjelji ujutro kad neman pametnijeg posla nego ležat u postelji i gledat tv. polusan, miris kave iz kuhinje, pa neke misli koje dođu... često u tom polusnu osjećam (ili zamišljam, možda?) neko tijelo kraj mojega. osjećam miris, toplinu, mekoću. tijelo je opušteno, privijam se uz njega. on me dodiruje, polako, nježno, ne s namjerom da me uzbudi, već da me jednostavno dotakne, da mi da do znanja da i on uživa u tome. penjem se na njega. spavam samo u gaćicama, osjećam ga. zagrli me i tako ležimo.

kad me je ostavio moj ex s kojim sam živjela, ima tome već dosta, bila san koma. spala san na 50 kila (sad iman skoro 60!), nisan jela, samo san plakala... ali, uvijek san dobro spavala, nije me mučila nesanica. i svako jutro kad bih se probudila, imala san osjećaj da je tu kraj mene. trajalo bi par sekunda, pa bih se sjetila...svega. taj osjećaj koji sam tad osjetila a doživjela sam samo u još jednoj prilici nakon toga, a tiče se posta od 22. 03. ne ponovilo se...

ali osjećaj tijela kraj mojega prati me još i danas. više ne svaki dan, ali u ovakva jutra uvijek je tu. ne plašim ga se. sklopim oči i uživam.

pročitala sam nedavno blog jedne žene u kojem je nabrajala što sve želi napraviti, postići ovoga tjedna, mjeseca, godine... za 5, 10 god. ja nemam takve planove. eventualno razmišljam šta sve želim učinit danas da buden spremna za posal sutra. moja jedina želja je imati opet nekoga kraj sebe u nedjeljno jutro. da to tijelo ne ćutin samo u mislima. ne sramin se to priznat. primijetila san da me mnogu čudno gledaju kad to kažen. time priznajem
svoju slabost, zar ne? ipak, mislim da je to nešto što svi samci osjećaju, ili bar velika većina, ali strah ih je to verbalizirati, osim u krugu najbližih prijatelja.

jedino što SVI u životu žele je sreća, a svakome je ona nešto drugo. meni je to. uvjerena sam da bih bila sretnija kad bih bila u vezi. uostalom, uvijek kad san bila u vezi i bila san sretnija nego danas. vjerojatno većina vas koji sad čitate ovo msilite kako san opterećena time, možda i jesam, ali ne živim ja svoje dane tako da gledam oko sebe ne bih li Ga ugledala. radim, oputujem, izlazim,... al uvijek mi fali netko da to s njim podijelim. da mi pomogne nositi vrećice sa spizom i to ne zato jer ja to ne mogu ili ne želim, nego zato jer mi on želi pomoć. da imam u kinu koga primiti za ruku ili zagrliti, makar i nije ljubavni film u igri.

- 12:34 - Komentari (3) - Isprintaj - #

...................

zijev

- 01:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.04.2006.

??????????

a zašto meni svi non-stop govore da ću i ja nać nekog,da će me strefit odjednom,da nema šanse da ostanem sama. mislim,i te kako ima šanse da ne nađem nikog. znam puno žena od mene starijih 10-20 god koje su same,a zaista su najnormalnije osobe. mislim,bez uvrede ikome,ali nisu ni ružne,ni glupe,redom su visokoobrazovane. i zašto većina ljudi uopće ima potrebu kao tješit me ili što god... u smislu: ma ne brini,doći će netko. voljela bih da mi bar jednom netko kaže: pa, moguće da i ostaneš sama.
triba bit realan. dugo san živela u oblacima i tribalo mi je vrimena da shvatim da mi to ne nosi dobro. često visoko poletin,makar i samo u mislima, pa tresnem na zemlju samo tako. sklona san od muhe radit slona, od jednog pogleda napravit ljubavni roman. al istina je potpuno drukčija. često je pogled samo pogled i ništa više. ili je bar uputno da tako mislim,čak i kad bi mogao značiti nešto više. barem je za mene tako. ipak,daleko od toga da uspijevam u tom svom naumu. sanjarim i dalje,ali sam i te kako svjesna da je to samo sanjarenje i ništa drugo.
jer, ako i sanjariti prestanem, šta mi onda preostaje?

- 22:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2006.

.ijmvunehscxčml

pošto neman vrimena puno tipkat,samo da van proipćin da san u biti rolleyes .
ipak,svaki san dan barem povremeno no .
dođe mi svakodnevno da se bang ili barem headbang, al eto... držin se.
zanimljivo mi je da odavno nisan bila burninmad ili mad , valjda zato jer mi trenutno do ničeg u životu nije jako stalo. uskoro idem u posjet dragoj prijateljici,pa se nadam da ću se vratiti wink. malo ćemo party i sve će bit thumbup . sad svima wave i tipkamo se...

- 22:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 25.03.2006.

ajme čoviče!

pisala san jedno 15 min i nešto san klikla i sve mi se pogubilo. neman blage šta se dogodiloo,al očito da moran sve iznova :(

dakle,bila san oko 8 uri večeras malo pogledat šta ima na blogovima i, naravno, najprvo san klikla na svoj. i ostadoh zatečena, začuđena, uplašena... čime,pitate se vi,cijenjeni i velepoštovani blogoljupci i blogoljupke? količinom vaših komentara,odgovara novopečena blogopisteljica!

daklem,kad san počela pisat ovaj blogich,učinila san to zbog sebe i nikad nikome nisan rekla da ga pišen. mislin (nadam se) da do sada nitko i nije prokužija tko san... i tako jednoga dana došetan ja ovdi i pogledan i ... ono...paf! komentar! mislim se,pa koga li uopće zanimaju moja trabunjanja? kako god,lipo je bilo to vidit,premda neočekivano. al dobro,krenem tada i ja malo dalje od vlastitog dvorišta. pogledam i ja neke blogove, ok mi se čine, pa ostavih i ja nekakav tragić,pa ljudi dođu opet kod mene,pogledaju...napišu... majko mila! skupila se ovdje moćna gomilica! sve neki dragi,pametni, elokventni ljudi koji imaju šta za reć i znaju kako to lipo sročit. ali to nije sve! ako nazovete odmah... ajme,falila san,to radin u fušu! cool he he...dakle,učini se meni da te ljude baš i zanima šta ja iman za kazat. nisu valjda svi tek pristojni?

al ovo u zadnju, opet san se iznenadila. ovaj put količinom komentara. znam,sve ja to moran zafalit mojoj seki po blogu koja me je lipo na svome blogu priporučila,pa sad svi njeni vjerni čitači, da ne velim obožavatelji, hrle vamo vidit koja je sad to. neka nova uh... još jedna... začuđeni eek ...ostanu, pročitaju i tako...

a uplašena jesam zato jer svi ti vaši komentari nose i breme odgovornosti (ajme kako pametno zvučin!) jerbo, lako je bilo pisat kad nitko nije čita,al sad kad iman čitatelje, moran malo pripazit. nut he he

ovo ja sad guštan ka malo prase. je da mi nije bila namjera,ali vas rado iman. i svih vas kiss pa-paaaaa

- 22:45 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 22.03.2006.

biti sam

klikla sam maloprije na ovaj moj blog i vidim "biti sam". tako sam ga nazvala jer sam sama,solo sam. neman momka,neman (i nikad nisan imala) muža,neman dijete. imam prijatelje,poznanike,kolege i jako veliku obitelj,ali samo sam s nekoliko članova obitelji u kontaktu. i eto,nisam se nikada nadala da ću jednoga dana na ovo "biti sam" gledati drugim očima. napisala je morenza da ništa nije slučajno i ja san se složila s njom. nije bilo slučajno što sam ja baš ovaj naziv odabrala. već dugo znam (ipak mi je 35) da se čovjek rađa sam i da umire sam. ali sam tek večeras shvatila da i živi sam.

razočarala sam se do sada u prijatelje,u muškarce,u kolege,u brata,u oca... ali da će me razočarati moja mama,to se nikada u životu nisan nadala. znam da nije mislila ništa loše,znam da noćima ne spava zbog svega,vidim da joj nije lako,ali nije smjela obećeti nešto tako veliko i predomisliti se onda kada me je uvjerila da će biti tako kao što je obećala.

ništa nije slučajno? to sam pomislila kad mi je rekla da odgodim planove ze jesen. neke su mi se stvari u glavi poklopile i pomislih: ma nije slučajno što i to govori. sigurno postoje razlozi zašto je bolje sve to prolongirati za 6 mjeseci. nije to tako dugo. a sad? šta sad da mislim? jel slučajno što je odustala od svega? koji je smisao toga?

bila sam se ponadala. naivna sam,priznajem. vjerujem da su ljudi dobri,a nisu. znam da nisu. ali ja sam dobra. i to jako dobra. i što mi to vrijedi? nikada u životu nisam imala sreće,nikad mi nitko nije ništa poklonio,ne mislim samo na materijalno. izborila sam se za sve što imam. i nikad nisam niti tražila da mi netko nešto da,a da nisam zaslužila. i onda mi dođe netko tako blizak,netko kome vjerujem i zaklela bih se da me nikad neće prevariti...i prevari me.

ne znam jesam li tužna. plakala jesam,još mi se suze cijede dok ovo pišem. u biti,i nisam puno iznenađena. nije bilo razloga da povjerujem da će mi se ipak nešto lijepo dogoditi u životu. ali,ipak sam bila povjerovala. po tko zna koji put. nemam vremena biti tužna,ne smijem si dopustiti takav luksuz. izgubila sam dragocjeno vrijeme dok sam bila vjerovala u to čudo,pa se sad moram pokušati što prije spustiti na zemlju i vratiti se starim planovima. neke stvari ne mogu vratiti,ili bi me puno koštalo da ih vratim,pa ću probat izvuć najviše šta mogu iz svega toga.

čovjek bi pomislio da netko ojača nakon svih tih razočarenja,da se navikne,ali nije tako. boli isto kao i prvi put,vjerujte. kako se naviknuti na činjenicu da ne postoji nitko na ovome svijetu kome možete bez ograde vjerovati? večeras mi se ugasila i posljednja nada da je tako nešto moguće

volim je. ona je moja mama. ali mi nije smjela to napraviti. nije smjela...

- 23:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.03.2006.

ništa više ne znam

subota naveče. za promjenu sam bila vani. ali,ja tamo uopće ne pripadam. gledam sva ta lica oko sebe,mjesto je bilo ok,čak je bilo i oku ugodno,mislim na muški rod,ali šta da radim pijući colu s nogu u zadimljenom kafiću u kojem s društvom s kojim san došla ne mogu ni pričat od glasne muzike? aj dobro,bar je mjuza bila ok,moran priznat-baš po mome guštu. ali me zato sad boli grlo jer san se morala DERAT! osjećala sam se ko pale sam na svjetu. ili palčica. otprilike. sad kad malo razmislim,malo je koje stvorenje tamo bilo starije od mene. dobro,pretjerujem...bilo ih je. ali ne previše. konobari su sigurno duplo mlađi. uglavnom,malo san se glupo osjećala. nisan znala šta da radim,gdje da gledam,pričat nisan mogla jer me nitko nije čuja šta san govorila... malo san se drmala u taktu,nadam se da nisan preglupasto izgledala. bilo mi je malo i neugodno,znate ono-kad se u nekoj situaciji u kojoj se ne znate snać,jer ono kako inače reagirate sad ne prolazi.

eh...stvarno više ne znam gdje mi je mjesto. imam li ga uopće? da se prebacim na kazališta i muzeje?

osjećam se neprilagođeno. dal da se trudim prilagodit ili da odustanem i prihvatim činjenicu da san bliža 40-oj nego 30-oj?

- 00:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>